Hipokrit /Hipokrat
460-370 pre ne,

 

"OTAC MEDICINE"

Stari Grci su vjerovali da su bolesti prouzrokovane voljom bogova. Bolesti su bile određene kao kazne bogova. A, ukoliko se bogovima pridonese određena žrtva oni bi tada podarili ljudima zdravlje ili ozdravljenje.

Takvo razmisljanje nije tipično samo za ljude tog doba. Prije nastanka savremene medicine, rašireno je bilo shvatanje da bolest ima natprirodan uzrok, pa tako . "Influenca", riječ koja označava gripu, u prevodu znači neko pod lošim utjecajem zvijezda.

Prema pripovijedanjima, grčku medicinu je osnovao Hipokrit (rođen oko 460 p.n.e.) sa ostrva Kos. (Treba razlikovati "oca medicine" Hippocrates of Cos, od poznatog matematičara Hippocrates of Chios-(470BC - 410BC).)

U djelima koja mu se pripisuju (Corpus hippocraticum ili "Hipokratovi rukopisi") odvojio je nauke od magije i praznovjerja, skupio i kritički proradio iskustva egipatskih i grčkih liječnika, te se zato smatra ocem naučne medicinske misli.

Prema Hipokritovoj medicinskoj tradiciji najvažnije sredstvo protiv bolesti je uzdržanost i zdrav način života.

Prirodno stanje čovjeka je da bude zdrav. A kada se bolest pojavila, uzrok je što je priroda "skrenula s puta" zbog tjelesne ili duševne neravnoteže.

Zdrav duh je u zdravom tijelu, a tome vodi harmoničnost i uzdržanost.

Glavno dostignuće Hipokrita nije u nekom određenom otkriću ili lijeku, već u postavljanju temelja medicine na opažanju, iskustvu i racionalnoj misli.

Jedan primjer je njegovo proučavanje epilepsije. Prije nego da se složi sa svojim suvremenicima da je to "sveta bolest", on ih se odrekao u svome djelu, O svetoj bolesti, i proglasio "vračevima, lažnim iscjeliteljima vjerom i šarlatanima". On ih je kritizirao kao neke koji "nemaju ideju što učiniti niti što ponuditi bolesniku...pa su etiketirali ovu bolest svetom kako bi prikrili svoje neznanje". On nastavlja da epilepsija nije više "božanska ili sveta nego bilo koja druga bolest" i postulira da "je mozak uzrok tome stanju, kao i drugih sličnih najozbiljnijih bolesti." On nije samo utvrdio uzrok, nego je preporučio disekciju koze radi testiranja te pretpostavke.

U drugom djelu: 'Zrak, vode, mjesta', Hipokrit je proučavao djelovanje okoline na zdravlje i položio temelj epidemiologije.

Hipokritove novatorske ideje prenijete su Aleksandrijskoj školi. Oni su postavili temeljna otkrića u domeni anatomije i fiziologije. Njihova otkrića uključuju funkcije čovjekova živčanog, reproduktivnog i probavnog sistema.

Kada danas spominjemo ljekarsku etiku te odredbe i ideje vuku porijeklo od Hipokrita.

Tekst Hipokratove zakletve

"U trenutku kad stupam među članove liječničke profesije svečano obećavam da ću svoj život staviti u službu humanosti. Prema svojim učiteljima sačuvat ću dužnu zahvalnost i poštovanje. Svoj poziv obavljat ću savjesno i dostojanstveno. Najveća briga će mi biti zdravlje mog bolesnika. Poštivaću tajne onoga ko mi se povjeri. Održavat ću svim svojim silama čast i plemenite tradicije liječničkog zvanja. Moje kolege bit će mi braća. U obavljanju dužnosti prema bolesniku neće na mene utjecati nikakvi obziri, vjera, nacionalnost, rasa, politička ili klasna pripadnost. Apsolutno ću poštivati ljudski život od samog početka. Niti pod prijetnjom neću dopustiti da se iskoriste moja medicinska znanja u onom što je suprotno zakonima humanosti. Ovo obećavam svečano, slobodnom voljom pozivajući se na svoju čast."

Sva medicinska djela koja se pripisuju Hipokratu (preko 50) sakupljena su u zbirci koja nosi njegovo ime, Corpus Hippocraticum . Bez istorijske podloge lansirana je priča prema kojoj je Hipokrat zapalio arhiv Eskulapijevog hrama u Knidu ili Kosu, i na taj način za sebe zadržao do tada poznata znanja iz medicine koja su bila u spisima tog arhiva.
Sami antički ljekari, u prvom redu Galen, uvidjeli su da sva dela nisu poticala od Hipokrata. Problem autentičnosti pojedinih djela i danas razmatraju istoričari medicine i filolozi. Početkom XX vijeka urađena je unutrašnja analiza svih Hipokratovih djela koja je pokazala da je Corpus Hippocraticum heterogen, što govori da ne potiču od istog autora. Iako nema sigurnih dokaza, smatra se da je većinu djela napisao sam Hipokrat, a ostala drugi ljekari njegovog vremena i škole (Herodik, Praksagora, Tesal, Polib).
Vrijednosti Hipokratove medicine je u kliničkoj praksi. Prvi put se uvodi individualna istorija bolesti, sa pažljivim praćenjem simptoma i kliničkih znakova. Detaljno su praćene sve fizičke i psihičke promjene.
Analiza simptoma nije služila, kao u modernoj medicini, za postavljanje dijagnoze, već za upoznavanje patofiziološkog uzroka i postavljanje prognoze bolesti.
U cilju prilagođavanja Hipokratove zakletve današnjim shvatanjima i potrebama, kao i prevazilaženja raznih nacionalnih koncepcija i moralne obaveze ljekara, usvojena je Ženevska formulacija Hipokratove zakletve (1948. g.).
Ideja humanosti nije poznata starom svetu. Sadašnji ljekar se žrtvuje u ime humanosti, kao u antičko vrijeme u ime božanstva.

Hipokrit ili Hipokrat

Kao da nisu dovoljna dva Hipokrata ovaj izraz pokazuje i koliko je zanimljiva etimologija.

Riječi mijenjaju oblik i značenje kroz stoljeća, a mogu se i "posuđivati" iz drugih jezika, moguće u promijenjenom obliku.
Riječ hypocrite je od stare Grčke proputovala preko drevnog Rima do Velike Britanije, pa se onda posredstvom Amerike i globalizacijom rasprostrla cijelim svijetom sa značenjem licemjerja.
Etimološki potječe iz riječi hypokrisis koja znači "gluma". "Hipokrit" u antičkoj Grčkoj je bio termin za glumca odnosno osobu koja namjerno zavarava druge.
Licemjerje ili hipokrizija je čin kojim se osuđuje ili poziva na osuđivanje drugoga dok je kritičar i sam kriv za ono za što osuđuje drugoga.

 
Za znalce grčkog i engleskog (ili nešto savjesnije pretraživače Interneta)

Bez zluradosti i zle namjere razmislite i o tome, a posebno ako se npr. škola tako zove: SREDNJA MEDICINSKA ŠKOLA ''HIPOKRIT'', SRBIJA, NOVI SAD, JANKA HALKOZOVIĆA 26 ...