Piramidalne prevare
Malo matematike Jedan od razloga zašto kod ljudi prolaze ovakve prevare je što ljudski um očito nema mogućnost intuitivnog sagledavanja geometrijske progresije. Zašto u stvari piramidalne sheme ne mogu svima donijeti profit? Zbog matematike, naravno. Evo jedne tabele koja teorijski prikazuje o kakvim se ogromnim brojkama radi. Navedena su dva primjera, u kojima svaki sudionik mora naći 5 odnosno 6 novih investitora. Krug   Broj učesnika   0 1 1 Ulazite u posao... 1 5 6 Vaši regruti" 2 25 36 ... i njihovi regruti (samo tjedan dana poslije!) 3 125 216 Dobro ide... 4 625 1296 Koji skok! 5 3125 7776 Kraj druge nedelje igre!" 6 15625 46656 Već nas je toliko"! Omanji Grad 7 78125 279936 Sigurno se pridružio i ponekovan grada. 8 390625 1679616 Igra jedan milionski grad  Opala 9 1953125 10077696 Osrednja država... 10 9765625 60466176 sad baš zarađujemo... 11 48828125 362797056 Samo da se ne zainteresira i Interpol! 12 244140625 2176782336 Nas i Kineza i pomalo Rusa i Indijaca 13 1220703125 13060694016 Koliko nas ono ima na Zemlji" 14 6103515625 78364164096 vrijeme je za Marsovce... ... Burek, buredžike, sirek siredžike...    Nema te pite... Potrebno je svega 12-14 koraka (iteracija-krigova igre) kako bi bilo obuhvaćeno cijelo stanovništvo Zemlje, uključujući i novorođenčad. Zato su piramidalne šeme zabranjene u većini zemalja svijeta, bar u onoj većini gdje zakonodavci vladaju elementarnom matematikom.
Ponzijeve sheme Piramidalna ili Ponzijeva šema jest vrsta prevare u kojoj se novac sakupljen od gomile kasnijih "investitora" (čitaj: pušača) koristi za isplatu nekih (dakle ne svih) ranijih "investitora" koji cijeloj prevari daju prividni legitimitet, te privlače daljnje "investitore". U cijeloj se operaciji ništa ne proizvodi niti istražuje ili prodaje, niti se otvaraju radna mjesta. Jedino se pune džepovi inicijatora cijele prevare. Tko je bio Charles A. Ponzi po kojem su piramidalne sheme dobile ime" Priča počinje krajem I. svjetskog rata koji je ostavio europski monetarni sistem u pravom kaosu, te su gotovo sve europske valute strahovito izgubile svoju vrijednost prema američkom dolaru. Ponzi je došao na ideju kako tu činjenicu iskoristiti. Njegovi su agenti trebali širom Europe mijenjati dolare (prikupljene od investitora) u europske valute, te potom kupovati međunarodne poštanske kupone. Ti bi se kuponi potom u USA ponovo promijenili u dolare. Tako bi se primjerice za kupon kupljen u Parizu za deprecirane franke u vrijednosti 50 centi, u Bostonu (u kojem je bilo sjedište cijele operacije) dobio cijeli dolar. Četrdeset hiljada ljudi se pomamilo za tom operacijom zvučno nazvanom Securities Exchange Co. Sve je išlo mirno dok se prvi investitori nisu počeli hvaliti kako su za samo 45 dana ostvarili profit od 50% za uloženi novac. Uskoro je Ponzi bio doslovce opsjednut ljudima željnim brze zarade. Svako se htio obogatiti. Ponzijevi su namještenici radili do kasno u noć slažući novac na široke stolove. Naime, nisu ga mogli dovoljno brzo brojati. Masovna je histerija bogaćenja postala tolika da su se morali umiješati i državni organi. Iz Savezne pošte dokazivali su da Ponzi nije mogao ostvariti takve fantastične profite, budući da u opticaju naprosto nije bilo dovoljno kupona. Zainteresirao se i francuski ministar za financije koji je rekao da Ponzi laže, te da se i u Francuskoj za poštanske kupone vrijednosti jednog dolara također mora platiti dolar. No, kako je Ponzi u međuvremenu kupio dvije solidne tvrtke, hladno je izjavio kako se on uopće nije niti bavio preprodajom poštanskih kupona, već je sve to naprosto bio način da se zavara konkurencija. Usprkos neugodnim pitanjima, nastavio je isplaćivati "investitorima" njihove "zarade". No, uskoro je neko otkrio kako Ponzi nije nikakav financijski genij, već talijanski imigrant koji je u Kanadi zbog prevara odrobijao tri godine zatvora. Potom se doselio u SAD, gdje je zbog novih prevara u zatvoru proveo daljnje tri godine. Povjerenje u Ponzija bilo je poljuljano, novi "investitori" nisu više pristizali, te nije bilo svježeg novca za isplatu prijašnjih "investitora". Sredinom 1920. godine došlo je do potpunog sloma, te je Ponzi uhapšen, na užas ogromne mase ljudi koji su očajavali za svojim novcem bačenim u vjetar. Iz zatvora je oslobođen tek 1934. godine, te odmah deportiran u Italiju. Tamo se zaposlio za neku talijansko-brazilsku prevozničku avio kompaniju. No, taj posao nije išao najbolje, te je umro u Riu u potpunoj bijedi.   Na vrhuncu popularnosti slavljen je kao najveći živući Talijan. "Griješite", skromno bi odgovarao Ponzi, "ta Kolumbo je otkrio Ameriku i Marconi radio". "Ali Charlie, pa ti si otkrio novac" laskali bi mu obožavatelji.    Sedamdesetak godina kasnije dogodilo se deja vu, već viđeno. Slom komunizma, je umjesto zdrave i konkurentske ekonomije, umjesto berzanskih transakcija uveo nakaznu varijantu lota: renesansu piramidalnih šema. Poput elementarne nepogode piramidalne šeme su prohujale su zemljama srednje i istočne Evrope zahvaćenim tranzicijom. Dafina, Jezda i kompanije, sjećate li se... ili nije bilo dovoljno. Najteže je bila pogođena Albanija, u kojoj je preko 95% stanovništva na ovaj ili onaj način bilo povezano s piramidalnim pa je čak došlo i do neke vrste građanskog rata.   Novi zamah ovakvih šema javlja se na Internetu.